Sjedim, znojim se i slušam svirku. Uz to se, kao prava pizda, hladim moskarom. Scenarij kao za vrijeme ljetnih koncerata u Dvoru. Samo što je improvizirani moskar cjenik pivnice, a upravo svira Domino Efekt. To ti je sudbina kad si u Bosni, ako i ne odeš irgetovat po Njemačkoj, onda slušaš bend čiji su inicijali DE. Vani i nije toliko vruće, u prizemlju pivnice nije toliko vruće, na katu pivnice – nisam se toliko usapuno. Iza mene grupa pubertetlija. Skaču i uzvikuju "Chop Suey, Chop Suey, Chop Suey". "Momci, morat ćete se još dobro nategnut za Chop Suey!" – odgovara im Miloš s bine. Onako, bez pardona.
S desne strane lik špijunski mobitelom snima dešavanje. Zašto je to radio skrivećki i je li među masom ljudi ugledao nekog bosanskog ISIL-ovca kako đuska uz pjesmuljak Maroon 5 to je kasnije objasnio SIPA-i. Chop Suey! Preko puta mene par. Ona bi sad najradije s prijateljicama tračala bivšu prijateljicu, a on bi jetru ispiro alkoholom uz Šabana. Ne da im se. Hoćemo Chop Suey! Da, čopor se još nije predao! Opet pivnicom odjekuje isti apel. A Miloš, Miloš mrtav ladan. Sad su se klipani uzvrtili oko prozora, jedinog dotoka zraka na katu. Vani točno ispod sijalice javne rasvjete leti moljac. Blago mu se. Nisam u filmu "Gravity" i nisam Sandra Bullock, ali mogu se zaklet da sam vidio Georgea Clooneya kako lebdeći oblijeće onu sijalicu s moljcem. Posljedice hipoksije. Pendžer je konačno ostavljen na miru, a s njim i moja duša. S lijeve strane "motivaciona" poruka: "Ne predaj se nikad, osim kad moraš!" Ne progovaram, samo kad moram. Na svaki podražaj reagiram klimanjem glavom. Pa čak i kad vrh upaljene cigare jednog od onih buzdovana iza mene završi na mom laktu! Trznem se. Izvinjava se mladić, pruža mi ruku, a ja kao i svaka druga žigovana ovca iskecim zube i nasmijem se. Umalo mu se nisam zahvalio!
Opet Chop Suey! A ja samo što nisam poviko MEEEEEEE!!! Svira Apokalipso od Rundeka. Prigodno. Vraćam pogled na žensku i lika preko puta. Valjda ih je očaj natjero da se zagledaju jedno u drugo pa su se krenuli pošteno žvakat. Onda kreću poljupci u vrat, a onda... Svi znamo gdje to vodi! Dižu se i odlaze. Dok sam pratio Romea i Giuliettu i Balkanski je špijun napustio objekat. Svašta se nauči u takvoj atmosferi nepričanja. Na primjer, Rroschp-Reckah je Hacker-Pschorr naopako.
I napokon smo se spustili. Nakon lože, sad smo ispred bine. Reklo bi se VIP-mjesto. Čitam na jednoj majici "Dolje droga, dajte nam ćevapa!" I dajte nam Chop Suey! 00:53. Miloš s ekipom svira Chop Suey! Šteta. Mangupi koji su naglasnije tražili ovu pjesmu odavno su kod kuće i kusaju plazmu uz kakao. Jebajiga! Sad u igru ulijeće i Rammstein! Du hast i Engel. I bogami u 01:16 prostor ispred bine obuzima more testosterona. Naguravanje koje je počelo s Chop Sueyem nastavlja uz piromansku poeziju Tilla Lindemanna. Tko bi reko, puna pivnica germanista! I nakon 1 254 puta "Du hast" i anđeli se naposljetku spustiše kod Mačka. Još jedan, dva bisa i dosta. Fajrunt. System of a Down.
26. VI. 2017.
Nema komentara:
Objavi komentar