30. XII. 2017.
nedjelja, 31. prosinca 2017.
CCXVII.
Prema novoj odredbi koja stupa na snagu od Najnovije godine, na svim će
dubrovačkim gradilištima umjesto "Radovi" pisati "Afera u tijeku".
CCXVI.
Važna napomena svim Bosancima koji su zbog dočeka Nove godine došli u
Dubrovnik: prvo platiš koncesiju pa onda pričaš viceve na javnoj
površini!
29. XII. 2017.
CCXV.
Gledatelji iz kina izlaze razočarani! Dubrovnik u osmom nastavku Star
Warsa traje samo 40 sekundi! Za utjehu: prosječan orgazam traje od 10 do
20 sekundi, a to opet znači da je Dubrovnik oborio sve jebivjetarske
rekorde!
28. XII. 2017.
CCXIV.
Sjećate se kako je nedavno blokadom grada obilježena godišnjica
deblokade? E da ste tada iskoristili priliku i od Oružanih snaga RH
kupili jedno dva metra bodljikave žice i blokirali svoj ulaz, ovi mali
pjevajući banditi ne bi vam stalno visili na vratima.
24. XII. 2017.
CCXIII.
Mnogi Dubrovčani, a posebice Dubrovkinje uputili su se jutros u Grad s
dubokom i čestitom vjerom te iskrenom željom da figuraju u
fotogalerijama dubrovačkih portala. Oni, koji nisu zadovoljni, večeras
na polnoćki u katedrali imaju još jednu šansu pokazati svu svoju
fotogeničnost.
24. XII. 2017.
CCXII.
Zbog svoje isfrustriranosti, nepodnošljivosti, nervoze i agresivnosti mačke oko pravoslavne crkve nisu mačke, već kučke.
22. XII. 2017.
CCXI.
Ako još uvijek ne znate što kupiti najmilijima, najbližima ili
najdražima za blagdane, sjetite se da je u našem društvu veća vrlina
biti mršaviji nego bolji čovjek. Tragom toga, mnogi će vaši najmiliji,
najbliži i najdraži od Nove godine u teretanu do prve upale mišića,
istegnuća i frakture. Poštedite ih čekanja u redu i već sada ih
iznenadite uputnicom za ortopeda.
19. XII. 2017.
CCX.
Vozači se iz petnih žila i ručnih kočnica trude parkirati bar 3
automobila u jednom redu ispred supermarketa u Lapadu. I kad to naprave,
odjednom nestanu svi njihovi limeni ljubimci jer ih "pokupi" pauk.
Prije bi se ova igrica igrala na mobitelu i zvala bi se tetris.
17. XII. 2017.
CCIX.
Dubrovnik opet ruši sve turističke rekorde! U prvih jedanaest mjeseci
ove godine zabilježen je nagli porast broja dolazaka veprova. Brojka je
skočila za nevjerojatnih 30 posto u odnosu na prošlu godinu. Uz veprove,
lisice sve više biraju Dubrovnik kao poželjno skrovište, tako je broj
dolazaka i noćenja lisica porastao za 18 posto u odnosu na isto
radzoblje lani. Tu su i medvjedi koji također bilježe rekordan porast u
dolascima i noćenjima - čak 10 posto više nego lani! Nakon veprova,
lisica i medvjeda na ljestvici lojalnih gostiju svakako su i kune
zlatice, ježevi i sove ušare. Sve to potvrđuje kako se Dubrovnik kao
destinacija pomalo, ali sigurno pozicionira među sam vrh lovačkog
turizma.
9. XII. 2017.
CCVIII.
Teški kišni oblaci posljednjih su dana zahvatili Dubrovnik pa se
Dubrovčani i Dubrovkinje s pravom pitaju gdje je nestao onaj nebeski
zlatni dukat koji je radio cijelu sezonu?! Prenosimo odgovor nadležnih:
Poštovani,
Uvidom u dokumentaciju ustanovljeno je kako Sunce (u daljnjem tekstu zakupac) nije podmirilo dugovanja za korištenje koncesije na nebu (u daljnjem tekstu javnom zračnom prostoru) prema davatelju koncesije (u daljnjem tekstu Grad Dubrovnik) u periodu od svibnja do rujna 2017. godine.
Nakon višebrojnih upozorenja, a sukladno Pravilniku o zakupu javnih površina doneseno, potpisano i pečatirano je Rješenje o oduzimanju gore navedenog javnog zračnog prostora gore navedenom zakupcu u razdoblju od 7 (sedam) dana. Nakon podmirenja svih dugovanja, zakupcu će uz podnošenje pismenog zahtjeva biti omogućeno ponovno korištenje javne zračne površine.
S poštovanjem,
Poštovani,
Uvidom u dokumentaciju ustanovljeno je kako Sunce (u daljnjem tekstu zakupac) nije podmirilo dugovanja za korištenje koncesije na nebu (u daljnjem tekstu javnom zračnom prostoru) prema davatelju koncesije (u daljnjem tekstu Grad Dubrovnik) u periodu od svibnja do rujna 2017. godine.
Nakon višebrojnih upozorenja, a sukladno Pravilniku o zakupu javnih površina doneseno, potpisano i pečatirano je Rješenje o oduzimanju gore navedenog javnog zračnog prostora gore navedenom zakupcu u razdoblju od 7 (sedam) dana. Nakon podmirenja svih dugovanja, zakupcu će uz podnošenje pismenog zahtjeva biti omogućeno ponovno korištenje javne zračne površine.
S poštovanjem,
3. XII. 2017.
CCVII.
Ako vam se još uvijek savjest peče na gradelama zato što na generalnoj
uoči otvaranja Igara nekog glumca, režisera ili muzičara niste spizdili
pomadorom tamo gdje je trebalo, večerašnja generalna uoči otvaranja
Dubrovačkih zimskih igara idealna je prilika da se riješite starih tegli
s povrćem od lanjske zime.
1. XII. 2017.
CCVI.
Zapaljenjem prvog kontejnera u Lapadu petardama u Dubrovniku je otvorena
interaktivna dječja izložba "Kabum - umjetnost pirotehnike u XXI.
stoljeću". Izložba ostaje otvorena do 6. siječnja, a prati je katalog
policijskih prijava, ruptura bubnjića i krvarenje iz ušiju.
30. XI. 2017.
CCV.
Na dnu jednog spremnika u Etnografskom muzeju leži mala danska zastava. Nešto je trulo u žitnici Rupe.
24. XI. 2017.
CCIV.
Dubrovnik opet ruši sve turističke rekorde! U prvih deset mjeseci ove
godine zabilježen je porast broja odlazaka domaćih stanovnika iz
povijesne jezgre za 14 posto u odnosu na isto razdoblje lani.
Tradicionalno, najviše odlazaka ostvaruju umirovljenici između 70 i 100
godina, a slijede ih mladi između 18 i 30 godina. Do kraja godine
očekuje se i ostvarenje petmilijuntog odlaska iz Grada jer u evidenciju ulaze odlasci ostvareni u periodu od Velike trešnje pa sve do danas.
Također, tijekom proteklog je mjeseca evidentiran i nagli porast broja dolazaka vojnog osoblja. Stoga je i broj ostvarenih noćenja porastao za 87 posto u odnosu na isto razdoblje lani što je Dubrovnik pozicioniralo među sam vrh šatorskog turizma.
Također, tijekom proteklog je mjeseca evidentiran i nagli porast broja dolazaka vojnog osoblja. Stoga je i broj ostvarenih noćenja porastao za 87 posto u odnosu na isto razdoblje lani što je Dubrovnik pozicioniralo među sam vrh šatorskog turizma.
9. XI. 2017.
CCIII.
Sinoć sam opet neoprane kose prošao Vojnovićem. Vidim jutros nitko ne
piše "vepar u Dubrovniku", a svi mi k'o neki ljubitelji životinja. Pih!
6. XI. 2017.
CCII.
Iako se na prvu činila kao dezinformacija maškarana u zajebanciju, u
Dubrovniku je sinoć zaista dokumentiran vepar koji slobodno hoda ulicom.
Učeni i školovani svijet dobio je odgovor na mučno wittgensteinovo
pitanje: "Kuda idu divlje svinje?" Odgovor je: Lichtensteinovim putem!
Filozofi, papkoljupci i simpatizeri liberalne divljači - heureka i laku
noć!
30. X. 2017.
CCI.
Ratno zrakoplovstvo, oklopnjače, tenkovi, topovi, vojne parade, vojni
kamioni, vojni autobusi, vojna policija, vojni šatori i vojnici na
svakom koraku. Dubrovnik ovaj vikend nije "biser Jadrana" već "Pjongjang
Mediterana". Samo se čekaju prve provokacije Donalda Trumpa - to jest
da "precjednicu" nazove "Pussy" ili "Rocket Girl".
28. X. 2017.
CC.
Danas jedan naš sugrađanin s Ilijine glavice slavi zlatni pir. Punih se
50 godina ne rastavlja od svoje "Zimmer frei" table. Jutros je stigla i
prva čestitka: "Sve najbolje i neka ti se ostvare sva noćenja!"
23. X. 2017.
CXCIX.
Vijeće dubrovačkih srednjoškolaca na današnjoj je sjednici skoro
jednoglasno donijelo novu Odluku o lektirama koja sadrži sljedeće
stavke:
• Na INDEKS ZABRANJENIH LEKTIRA stavljena su djela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, Lava Nikolajeviča Tolstoja, Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, Ivana Sergejeviča Turgenjeva, Ivana Mažuranića, Ante Kovačića, Augusta Šenoe, Vjenceslava Novaka, Émilea Zole, Gustavea Flauberta, Honoréa de Balzaca i Miroslava Krleže.
• Samo lektire koje se mogu PRONAĆI na barem 15 različitih web-stranica mogu biti zadane za čitanje.
• Svaka lektira brojem znakova (s razmacima) VEĆA od teksta ove Odluke ili "Ježeve kućice" smatrat će se nasiljem nad maloljetnicima.
• Strogo se ZABRANJUJE bilo kakva zlouporaba praznika, produženog vikenda ili ljetnog/zimskog odmora za čitanje lektira.
• Djela Goethea, Poea, Ibsena, Kafke, Prousta i Camusa profesori hrvatskog moći će zadati SAMO uz predočenje važeće liječničke potvrde te ažuriranim rezultatima provedenog psiho- i alkotesta.
• Djela Držića, Gundulića i Vojnovića moći će biti zadani kao lektira SAMO uz predočenje prijevoda napravljenog kod ovjerenog sudskog tumača uz pravovaljanu potvrdu javnog bilježnika.
Odluka stupa na snagu odmah.
Protiv ovih točaka glasali su dva člana KLGU (Kandidacijska lista grupe učenika) "Štreberi" koji su potom udaljeni sa sjednice i poslani doma.
Još uvijek su pod policijskom zaštitom.
• Na INDEKS ZABRANJENIH LEKTIRA stavljena su djela Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, Lava Nikolajeviča Tolstoja, Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, Ivana Sergejeviča Turgenjeva, Ivana Mažuranića, Ante Kovačića, Augusta Šenoe, Vjenceslava Novaka, Émilea Zole, Gustavea Flauberta, Honoréa de Balzaca i Miroslava Krleže.
• Samo lektire koje se mogu PRONAĆI na barem 15 različitih web-stranica mogu biti zadane za čitanje.
• Svaka lektira brojem znakova (s razmacima) VEĆA od teksta ove Odluke ili "Ježeve kućice" smatrat će se nasiljem nad maloljetnicima.
• Strogo se ZABRANJUJE bilo kakva zlouporaba praznika, produženog vikenda ili ljetnog/zimskog odmora za čitanje lektira.
• Djela Goethea, Poea, Ibsena, Kafke, Prousta i Camusa profesori hrvatskog moći će zadati SAMO uz predočenje važeće liječničke potvrde te ažuriranim rezultatima provedenog psiho- i alkotesta.
• Djela Držića, Gundulića i Vojnovića moći će biti zadani kao lektira SAMO uz predočenje prijevoda napravljenog kod ovjerenog sudskog tumača uz pravovaljanu potvrdu javnog bilježnika.
Odluka stupa na snagu odmah.
Protiv ovih točaka glasali su dva člana KLGU (Kandidacijska lista grupe učenika) "Štreberi" koji su potom udaljeni sa sjednice i poslani doma.
Još uvijek su pod policijskom zaštitom.
18. X. 2017.
CXCVIII.
Po Gradu iz dana u dan niču novi arheološki lokaliteti. Turistički vodiči već upućuju svoje grupe.
- Dragi gosti, vidite li ove čikine, ovaj pantarul i ovo pola polpete ovdje? To su vam sve arheološki ostaci jedne stare necivilizacije. Na mjestu gdje upravo stojimo na prijelazu iz secesije u koncesiju bila je javna površina oplemenjena stolovima i stolicama u stilu dokokotalog rokokoa.
- Dragi gosti, vidite li ove čikine, ovaj pantarul i ovo pola polpete ovdje? To su vam sve arheološki ostaci jedne stare necivilizacije. Na mjestu gdje upravo stojimo na prijelazu iz secesije u koncesiju bila je javna površina oplemenjena stolovima i stolicama u stilu dokokotalog rokokoa.
14. X. 2017.
CXCVII.
Često pa i prečesto se stvara dojam kako se Dubrovkinje i Dubrovčani
samo žale, kukaju, šnjuhaju, grintaju ilitiga "njorgaju" i kako su prava
"njorgetala" ilitiga "njorgovani".
Kad je more toplo - "Ajme užas, more je k'o pišina!"
Kad je more hladno - "Ajme sledila/sledio sam se"
Kad grije sunce - "Ajme što je vruće, ništa mi ne govori!"
Kad je bura - "Ajme puše bura.. Probija kroz kosti!"
Kad je jugo - "Ajme jugo je, danas ne funkcioniram!"
Međutim, sve su to samo stereotipi. Evo primjera: iako je danas utorak, nitko nij... "Ajme užas, danas je utorak!!!"
Kad je more toplo - "Ajme užas, more je k'o pišina!"
Kad je more hladno - "Ajme sledila/sledio sam se"
Kad grije sunce - "Ajme što je vruće, ništa mi ne govori!"
Kad je bura - "Ajme puše bura.. Probija kroz kosti!"
Kad je jugo - "Ajme jugo je, danas ne funkcioniram!"
Međutim, sve su to samo stereotipi. Evo primjera: iako je danas utorak, nitko nij... "Ajme užas, danas je utorak!!!"
10. X. 2017.
CXCVI.
BREAKING NEWS Nobelova nagrada za književnost ove godine dodijeljena književniku.
5. X. 2017.
CXCV.
Kad
se danas popeo na Srđ, jedan je američki turist ostao zabezeknut
predivnim pogledom, ponajviše Lokrumom. Svojima je odmah napisao: "Tko
bi rekao da se s Alpa vidi Korzika!"
30. IX. 2017.
CXCIV.
Stanovnici Ilijine glavice najsretniji su i najoptimističniji stanovnici
Dubrovnika. Koristeći pothodnik, oni svaki dan vide svjetlo na kraju
tunela.
26. IX. 2017.
CXCIII.
A SADA VIJESTI IZ SVIJETA Prenosimo premijerov govor povodom 72.
zasjedanja Opće skupštine Ujedinjenih naroda: "Dear visitors, we kindly
ask you to turn off your mobile phones and not to take any photos or
video recordings during the performance. Dubrovnik Summer Festival
wishes you a pleasant evening."
23. IX. 2017.
CXCII.
Jutros se jednom našem sugrađaninu čiopa posrala na glavu. Za objed ga je dočekala pečena kokoš. Pravda je zadovoljena.
21. IX. 2017.
CXCI.
Jedan naš pomorac nedavno je bio u Gani te se nakon toga klecajući vratio doma. Što je bilo? Uganuo je nogu!
5. IX. 2017.
CXC.
Ako ste rođeni u Dubrovniku i tu živite preko 30 godina onda s ponosom
možete reći da ste upravo Vi već dovoljno toga napravili za svoj grad.
Ostvarili ste, naime, preko 10 tisuća noćenja!
28. VIII. 2017.
CLXXXIX.
Pomalo se 68. Dubrovačke ljetne igre bliže kraju i stoga je vrijeme najaviti dobitnike prestižne nagrade Orlando.
• Dakle, nagradu Orlando za najbolje glazbeno postignuće 68. Igara ide umjetničkom ansamblu "Spice Girls". Ove su renomirane britanske umjetnice skladbom "Wannabe" bile krasna glazbena podloga premijeri predstave "Gospoda Glembajevi". Štoviše, usuđujemo se reći da je "Wannabe" bio taj presuđujući "überspannt-element" u izvedbi Krležine predstave. Postignuto suzvučje, uigranost s glumcima, melodramatičnost u praćenju priče i zbunjenost publike bili su dovoljni motivi da se ove wannabe-pjevačice okiti još jednim vrijednim priznanjem. Čestitamo!
• Nagradu Orlando za najbolje dramsko postignuće 68. Igara bez i trunka sumnje zaslužio je Bosanac iz trećeg reda koji je na koncertu Bože Vreća briljirao u ulozi "čuvara vidnoga polja" zbog kojeg se umalo nije fizički obračunao s najmanje dvije osobe! S onako senzibilnim i diskretnim manirama krkana ispred sebe je 'poćerao' sve što je stalo između njega i Vreća. U nemogućim uvjetima paklene vrućine i gužve do samoga je kraja ostao vjeran svojoj ulozi. Takva neviđena glumačka interpretacija "hajvana" pojačana fatalnim zvucima sevdaha jednostavno vapi za nagradom kao krunom. Sorry Ozrene, ali pred ovolikim šarmom žiri je jednostavno morao kapitulirati! Čestitamo!
• Dakle, nagradu Orlando za najbolje glazbeno postignuće 68. Igara ide umjetničkom ansamblu "Spice Girls". Ove su renomirane britanske umjetnice skladbom "Wannabe" bile krasna glazbena podloga premijeri predstave "Gospoda Glembajevi". Štoviše, usuđujemo se reći da je "Wannabe" bio taj presuđujući "überspannt-element" u izvedbi Krležine predstave. Postignuto suzvučje, uigranost s glumcima, melodramatičnost u praćenju priče i zbunjenost publike bili su dovoljni motivi da se ove wannabe-pjevačice okiti još jednim vrijednim priznanjem. Čestitamo!
• Nagradu Orlando za najbolje dramsko postignuće 68. Igara bez i trunka sumnje zaslužio je Bosanac iz trećeg reda koji je na koncertu Bože Vreća briljirao u ulozi "čuvara vidnoga polja" zbog kojeg se umalo nije fizički obračunao s najmanje dvije osobe! S onako senzibilnim i diskretnim manirama krkana ispred sebe je 'poćerao' sve što je stalo između njega i Vreća. U nemogućim uvjetima paklene vrućine i gužve do samoga je kraja ostao vjeran svojoj ulozi. Takva neviđena glumačka interpretacija "hajvana" pojačana fatalnim zvucima sevdaha jednostavno vapi za nagradom kao krunom. Sorry Ozrene, ali pred ovolikim šarmom žiri je jednostavno morao kapitulirati! Čestitamo!
23. VIII. 2017.
CLXXXVIII.
A SADA VIJESTI IZ RUBRIKE GLOBALNO ZATOPLJENJE Povećanjem razine mora,
ušće Neretve sve više postaje fjord, a sve je manje delta. To znači da
Neretvani već sada počinju živjeti po norveškim standardima.
19. VIII. 2017.
CLXXXVII.
Bosančeros (im, jd), Bosančerosi (mn) - 1. Nametnik iz porodice
lezijebovića. Latinski naziv "Dibidus bosniacus". Iako pite i ćevapi
ovom polifagu predstavljaju glavne stavke hranidbenog lanca, najčešće
napada dobro situirane ženke s pozamašnom kućom i okućnicom. Kad jednom
nađe domaćina, tj. ženku, oplodi je i siše joj krv do kraja života
koristeći se pri tome svim njezinim resursima. Posebno opasan u latentnoj fazi jer onda grabi sve što stigne. Živi u čoporu.
Prirodni habitat ovog grabežljivca jesu šume između Konjica i Brčkog, ali je primijećeno njegovo nezaustavljivo širenje duž obale Jadrana i unutrašnjosti Europe (Njemačka, Austrija, Švicarska...) . Čak su zoolozi kolonije Bosančerosa zabilježili i na Skandinavskom poluotoku. Danas je poznato preko 27 vrsta Bosančerosa, najpoznatija je pak vrsta "Bosančeros bauštealis".
Bez obzira na to što su mu uš i krpelj bliži srodnici, ovog parazita najlkaše je prepoznati po neukusu u stilu oblačenja, riječi "bona" i devijantnom ponašanju. U vrlo vrlo vrlo rijetkim slučajevima izdvaja se i po iznadprosječnoj inteligenciji. Uzročnik je brojnim zaraznim bolestima, među najpoznatijim izdvaja se kronični kokuzluk. S obzirom na to da voli velike skupine ljudi, jedini prirodni neprijatelj ovom parazitu je zatvorena kafana nedjeljom i praznikom.
2. Mješanac između meksičkog revolucionara i Bosanke iz Dervente
3. Ukrasni naziv za državljanina "Bosne i Hercegovine" na području jadranske obale.
Sinonimi: Gamad iz Bosne
Prirodni habitat ovog grabežljivca jesu šume između Konjica i Brčkog, ali je primijećeno njegovo nezaustavljivo širenje duž obale Jadrana i unutrašnjosti Europe (Njemačka, Austrija, Švicarska...) . Čak su zoolozi kolonije Bosančerosa zabilježili i na Skandinavskom poluotoku. Danas je poznato preko 27 vrsta Bosančerosa, najpoznatija je pak vrsta "Bosančeros bauštealis".
Bez obzira na to što su mu uš i krpelj bliži srodnici, ovog parazita najlkaše je prepoznati po neukusu u stilu oblačenja, riječi "bona" i devijantnom ponašanju. U vrlo vrlo vrlo rijetkim slučajevima izdvaja se i po iznadprosječnoj inteligenciji. Uzročnik je brojnim zaraznim bolestima, među najpoznatijim izdvaja se kronični kokuzluk. S obzirom na to da voli velike skupine ljudi, jedini prirodni neprijatelj ovom parazitu je zatvorena kafana nedjeljom i praznikom.
2. Mješanac između meksičkog revolucionara i Bosanke iz Dervente
3. Ukrasni naziv za državljanina "Bosne i Hercegovine" na području jadranske obale.
Sinonimi: Gamad iz Bosne
14. VIII. 2017.
CLXXXVI.
Prema pouzdanim povijesnim izvorima (letcima za izlete kajakom)
književnik George Bernard Shaw je prilikom posjeta Dubrovniku kazao:
"Ako tražite raj na zemlji, dođite u Dubrovnik!" No, prema još
pouzdanijim podatcima, Shaw je mučki kopirao izjavu jedne druge
povijesne ličnosti. Naime, kad je Evlija Čelebija prvi put došao u
Bosnu, rekao je sljedeće: "Ako tražite belaj na zemlji, dođite u
Zenicu!"
1. VIII. 2017.
subota, 30. prosinca 2017.
CLXXXV.
Podizanjem zastave "Lannister" uz stihove "Himne HBO-u" svečano su
otvorene 7. Kraljogrudobranske igre. Više od 50 scenskih umjetnika s 20
raznih ambijentalnih lokacija diljem Europe kroz 7 će epizoda
festivalskoj i serijskoj publici ponuditi preko 400 minuta nasilja,
seksa i Slobode. Naravno, najviše Slobode.
17. VII. 2017.
CLXXXIV.
Policija je jučer popodne oko sedam manje pet privela 27-godišnju
Slavonku. Privedena je zbog osnovane sumnje počinjenja teškog kaznenog
djela Jezičnog delikta. Naime, 58-godišnjem državljaninu Dubrovačke
republike nije znala dati tražene "prigane patate" niti ih je znala
staviti "saket" jer nije znala značenje te riječi. Počiniteljici prijeti
2 godine zabrana ulaska u Republiku, olakotna okolnost
u optužbi je to što počiniteljica tek drugu sezonu crnči u Dubrovniku
pa se stoga nije imala prilike temeljitije upoznati s dubrovačkim
idiomom.
Drugi se pak incident dogodio na Visu. Pri pokušaju pristupa u more, 21-godišnji državljanin Brčko Distrikta zbog morskih je ježeva zadobio teške ozljede stopala. Uhićen je i priveden istražnom sudcu koji je odredio istražni zatvor od 30 dana. Osumnjičenik se tereti da je prije samog ulaska u more izjavio: "A meraka, sad ću skočit' u vodu" i tako poremetio javni jezični moral. Zbog riječi "voda" odmah mu je ukazana Hitna rječnička pomoć, a potom su stigli i žandari. Istraga još traje, traže se svjedoci, a ispostavi li se da je mladić zaista upotrebio taj sramotni izraz, prijeti mu kazna zatvora od 3 godine ili 6 sezona društveno-korisnog rada kao ubacivača na Stradunu.
Drugi se pak incident dogodio na Visu. Pri pokušaju pristupa u more, 21-godišnji državljanin Brčko Distrikta zbog morskih je ježeva zadobio teške ozljede stopala. Uhićen je i priveden istražnom sudcu koji je odredio istražni zatvor od 30 dana. Osumnjičenik se tereti da je prije samog ulaska u more izjavio: "A meraka, sad ću skočit' u vodu" i tako poremetio javni jezični moral. Zbog riječi "voda" odmah mu je ukazana Hitna rječnička pomoć, a potom su stigli i žandari. Istraga još traje, traže se svjedoci, a ispostavi li se da je mladić zaista upotrebio taj sramotni izraz, prijeti mu kazna zatvora od 3 godine ili 6 sezona društveno-korisnog rada kao ubacivača na Stradunu.
15. VII. 2017.
CLXXXIII.
Jedan mladić iz Gruža jučer je na posebno romantičan način obilježio Dan poljubaca: dvaput je poljubio vrata HZZO-a.
7. VII. 2017.
CLXXXII.
Dok god traju građevinski radovi na plaži u Uvali Lapad, koktel "Sex on
the Beach" u ovom dijelu grada mijenja ime u "Sex on the Bauštela".
6. VII. 2017.
CLXXXI.
KAKO JE IZMEĐU SARAJEVA I METKOVIĆA NESTALA MARÍA LUISA LAURA FERNANDA I KAKO SMO PREŽIVJELI BRSEČINE
Kažu da je J. K. Rowling ideju za Harrya Pottera dobila u vlaku za London. Ja sam u busu od Kiseljaka do Dubrovnika dobio inspiraciju za horor. Moj prijevoznik, kojeg ću simbolično nazvati "Voldemort Tours" svojski se pobrinuo da imam o čemu piskarati.
Franz Ferdinand
Pametno. Bilo je pametno tog jutra doći u Kiseljak malo ranije. Lepenica žubori. Jutarnja se rosa prepušta suncu, dolazi autobus. Malo kasni, ali nema veze. Izlaze dva neotesanca u košuljama. U autobusu dva putnika. Znači ona dvojica koja su izašla su naši vozači, junaci... to jest gorštaci ove priče. Dakle, autobus je maltene prazan. Hakuna Matata! Sjedi gdje ti guzica poželi! Sarajevo. Pauza dvaes' minuta. Ulaze novi putnici, ćao merak! Dolazi grupa mladih Francuza. Dva mladića, dvije djevojke. Kad su vidjeli prazan autobus, malom Bonaparteu u njima se ukazala Rusija 1812. pa su navalili ko' džukele! Nonšalantno su mesdames i messieurs okupirali osam sjedala jer, tobože, svatko MORA imati prostora za ispružiti noge. Nema više toliko mjesta. Uglavnom sjedimo po principu dva sjedala jedan putnik. Pravi imperijalisti. Svatko brani svoje sjedište ko' da je dionica INA-e. Samo dođi mamlaze jedan! Otkinut ću ti glavu! Malo nam fali da se ponašamo ko' Homo sapiensi. Vozači su ispili kavu i ispišali se, sad pune bunker. Devet i nešto je sati u Sarajevu. Upravo se Okcident sudario s Orijentom ili nefilozofski rečeno: Francuskinje se dave ramazanijama. Bon apetit ili "bon prijatno"! Lagana je gužvica, al' dobro je, napuštamo Sarajevo bez belaja, živi i zdravi, uglavnom življi od Franza Ferdinanda prije 103 godine.
Hadžići. Drugi čin, prvi belaj. Ulazi starija, vrlo agresivna amazonka izrazito snažnog glasnog raspona s djetetom i s đedom u pratnji. Kako znam za glasni raspon? Pa fino, čim je ušla trećini putnika prokrvario je bubnjić. KAKO STE TO SJELI?! NE MOGU NIGDJE SJEST S DJETETOM! Mi putnici međusobno se pogledamo i jednoglasno, humani kakvi jesmo, donesemo isti zaključak: "Stara, tko te jebe!" Nek ti Kofi Anan nađe mjesto! Naša je rezolucija još više razbjesnila pa je uz kevčanje otišla do zadnjeg sjedišta i tamo napravila gnijezdo. Tamo je i za osvetu napravila voodoo lutkice pa nas bockala do kraja puta. Jablanica. 15 minuta pauze. 15 minuta se produljilo na pola sata. Gospoda vozači očigledno ne moraju samo pišat. Sad ručaju. Čekamo. Čekamo. Čekamo. Eto ih, stižu. Kad su naši dragi i ljubazni Klingonci oglodali i posljednju janjeću ili ljudsku kost (vidio sam jedno dijete kako je otišlo u njihovom pravcu i nikada se nije vratilo) cijeli je autobus imao iznimnu čast gledat prvo jednog pa potom drugog manekena kako se omašćen gega do WC-a. Nakon catwalka do ćenife, nastavljamo s putovanjem. Dodatak za policijski zapisnik u slučaju prometne nesreće i zbog olakšavanja identifikacije tijela: onaj omšašćeniji je vozio.
Iz krvi i bola
Mostar. Klima u autobusu je na samrti. Sunce tek stiglo na smjenu. U bus navalili Britanci, Amerikanci, Nijemci, Turci, Australci... Cijela Liga naroda bi đuture u autobus. Dogovorili smo se. Kapitulacija. Moramo predat slobodna mjesto. Ili to, ili seppuku. Svi ustupaju mjesta novim putnicima, a tek ono četvero Francuza! Koja fraternité, koja liberté, koja égalité i koje odjebité!!! Tek kad je u busu izbio stampedo jedan je "garçon" naslutio da fali mjesta u busu. Stigla je i jedna turska obitelj i morala sjest na različita mjesta. Već vidim scenarij za novu tursku seriju: obitelj se izgubila na putu iz Bosne i sad Ozgür traži sina Mesüta po Neumu, a žena Delila se preudala u Klepcima. Sve ih na kraju spasi sultan Erdoǧan i da ubiti Ozgüra jer je skonto da nije glaso na referendumu. Ispred mene sjelo dvoje Kineza, preko puta mene Britanka. Pita mene Milady je li slobodno mjesto pokraj mene. Ja putujem u Dubrovnik i znam šta mi je reć: mjesto je pod koncesijom, al možemo se dogovoriti! Popusta za domaće nema! Trznem se. Koja sam ja budaletina! Britanki odbijam dat komadić teritorija, još mi samo treba Falklandski rat na stanici u Mostaru! Of course, of course, it's free! Ma uzmi i moje, evo ti sve, oš i kiseljačke pogače? Osto sam na svom mjestu, a Iron Lady je svakom tko je primirisao na to mjesto dala do znanja da odjebe jer je to za njezinog muža. A muž je sjeo u donji dio autobusa. Koji papak! Vjerojatno je pomislio: "Ako onaj kosmati i bradati divljak aktivira eksploziv geleri će se zaustaviti na Kathleen, a kad Kathleen bude raznesena onda ću se ja preko Dubrovnika prebacit do Budve i volim te živote. Kad je Engleskinja shvatila da nema smisla kolonizirati mjesto pokraj mene, prepustila ga je ostalima. U tom trenutku dolazi mlada ženska i pita može li sjest. Može, kažem ja. Međutim, nisam računao na reakciju Dalekog istoka. Kinezi interveniraju i ulažu veto na moju odluku. Bruno, začepi gubicu! Kinez junior će tu sjest jer "We were first here!". Kinezi se zagledali u đevojku. Sad smo pojeli jednog mostarskog cuku lutalicu, pazi da i ti ne zaplivaš u umaku od tartufa! Djevojka ni pet ni šest nego nastavi put u još neistražene dijelove autobusa i nestade u Amazoniji. Mali Kinez u dressu Bayern Münchena sjeda pokraj mene. Valjda je čuo neki opaki komentar pa je na tragu diplomatskog incidenta glasno uzviknuo: "I'm not Chinese!" Kad je to reko', roditelji umalo i njega nisu pojeli! Bit ću slobodan prevest šta su mu rekli u tom trenutku: "Ne sramoti nas, majku ti #$%&=*?!" Tišina. Napetost se reže ko' špek tupim nožem. Znači nikako. I dok su mi žlijezde znojnice radile kao mali kmetovi u tvornici fudbalskih lopti u Kambodži, u glavi su mi se vrtili znakoviti stihovi: "Imam svoj mali svijet i oko njega kinesku obitelj."
Čapljina. Na zidu poznati stihovi: "Iz krvi i bola niknut će cvijeće... (ali pravi autobusni kolodvor ovdje nikada niknuti neće!) I pored više nego pristojnog željezničkog kolodvora stoji kamenita ledina koja simbolizira autobusni kolodvor s peronima i čekaonicom. Pravi performans, Samo treba malo probudit maštu, najbolje uz čaj od bunike. U busu je toliko vruće da bi jedna tura waterboardinga bila milost, a ne tortura. Da patnja bude još ljepša, jedan se sadist sjetio jesti sendvič pa je miris salamurine omamio pola autobusa. U Čapljini se obično zadržavamo pola minute, taman dok se izbaci pošiljka iz Zenice. Čuješ odjednom: "Another Bus" Molim?! Šta reče bolan? Mislio si "Another Day in Paradise". Ne, ne, dobro smo čuli: Phil Collins za volanom je mislio "Another Bus". Dolazak još jedne limene mrcine nije iziskivao daljnja pitanja. U novom busu klima radi ko' da joj je dnevnica 50 maraka. Hvatam mjesto, a oko mene opet Chinatown. Za protokol, amazonka je promijenila poziciju, a britanski par opet je skupa.
Hey Macarena
Doljani. Passport – najavljuje nam Phil Collins. Drugi vozač nam je pokupio dokumente i stavio ih u običnu kesurinu za salatu i odnio bh-policiji. Čekamo. Novi bus je srećom hladniji pa se može disati. Prostora za noge... pa eto, kako da kažem, bolje bi prošo s amputiranim nogama. Al' nek se ni oni Francuzi ne mogu ispružiti odmah mi je lakše! Nakon što je bh-policija završila s pregledom pasoša i ličnih karata, vozač prelazi granicu i vrećicu s putovnicama i osobnim iskaznicama predaje rvackoj strani. Gle čuda! Opet čekamo. Vozač je u međuvremenu stigo i pišat i popušit dva-tri cigara. Šaku po šaku - iznosi iz kućice dokumente i daje nekom Amerikancu da ih dijeli po busu. Amerikanac onako zbunjen počeo čitati imena. Lukija? Who is Lukija? A tako znači! Lukija znači Lucija. Amerikanac se uspio probiti kroz fonetiku Balkana. Taman kad je uspio sve podijeliti u bus uskaču naši dragi i ljubazni vozači i nastavljaju dijeliti dokumente. Podijelili. Krećemo! Krećemo! Krećemo! E ne mere! 148. Murphyjev zakon: u Republici Rvackoj vam ništa ne može biti jednostavno. Iz kućice izlazi policajac koji je upravo skeniro 60 i kusur isprava i ulazi u bus s pečatom. Ovdje nije pitanje: a gdje pečat, nego gdje je zdrava pamet? Ponovno pregled, ali ovaj put udara pečate jer se to nikako nije moglo napraviti u fucking kućici kad su sve isprave bile na broju, na stolu, na jednom fucking mjestu. Međutim, svi su uzeli svoje pasoše i putovnice, lične i osobne, ALI María Luisa Laura Fernanda nije. MARÍA LUISA LAURA FERNANDA! Đe je ta prokleta MARÍA LUISA LAURA FERNANDA? HEY MACARENA! Provjeravam sat na mobitelu, nije stao i ne kasni. Dakle, nismo imali susret s trećom vrstom i María Luisa Laura Fernanda nije slučaj za Mulder i Scully. Očaj.
I evo raspleta - Televisa Presenta: María Luisa Laura Fernanda se izvalila na zadnjem sjedištu popularno zvanom sečija, stavila slušalice na uši i ušuškala se kao Di Caprio u mrtvoj konjetini. Kad je to vidio, naš je ljubazni i dragi vozač nježnokrkanski povukao za lakat da je "probudi" (čitaj ubije). Toliko je to bilo nježno da će María Luisa Laura Fernanda do Dubrovnika sastavljati ključnu kost s lopaticom. Kad se probudila, gorštak joj je na čistom engleskom prišapnuo: DON'T SLEEP!!!!! tako da su to čule sve žabe neretvanskog kraja u krugu od 100 milja. Drugi dragi i ljubazni vozač, koji je promatrao taj džentlmenski čin svog kolege, dao je svoj poetski pečat situaciji: "A jebla majku, đe se zavukla!"
No, tortura nije završila. Sad iz jedne kućice sa rh-strane izlazi neka zaposlenica Carine. Plavušica visine mužjaka Berberskog makakija ulazi u bus. "Imate li što za prijavit?! Hihihi.." Je li to bio neki vic? Pomalo otkačena, samo što nije rekla "Tko se nije sakrio, magarac je bio!" Potom je mala Harley Quinn pronjuškala autobus. HA-HA, ništa nije našla. Ni Jokera! KONAČNO možemo unić u Republiku Rvacku.
Sudoper
Pred Neum. Granica broj dva. Ovaj put policajac kupi dokumente. Ne da mu se danas pa nekima nije ni uzeo isprave. Nije na primjer uzeo putovnice onom britanskom paru. Valjda iz samilosti zbog Brexita. Tek me tada opuca prosvjetljenje: Kinezi ispred mene nisu "Kinezi" jer imaju putovnice Posebne upravne regije Narodne Republike Kine Hong Konga. WOW! Zato se mali onako usprotivio kad su ga spojili s Kinom! Pa mogli su odmah reći da su iz Brčko Distrikta! Mama i tata, Hong i Kong preko kineskog Google Ching-Chang Mapsa gledaju gdje smo stali. Mislim da su oni zahvaljujući tome bili rijetki koji su znali da upravom ne ulazimo u Jugoslaviju.
Neum. Napušta nas harpija iz Hadžića. U autobusu smo spontano proglasili Dan domovinske zahvalnosti.
Nadomak Dubrovnika. Prošli smo Neum i valjda sve granice sjeverne zemljine hemisfere i vidim tablu s natpisom "Brsečine" Jes! Moj je život igra bez granica! Još malo i eto nas. Kasnimo već sat i nešto, al' gotovo je! Osjetim kako bus usporava i stajemo na proširenju iznad brsečke plaže. WTF? Dolazi vozač i pita neku žensku: "Znaš li ti engleski?! Ženska mu odgovori potvrdno, na što će on: "Ajd im sad lijepo reci da uzmu svoje stvari i da izađu. Za dvaes' minuta će doć drugi autobus!" Ne znam može li se izmjeriti stupanj radijacije koji se u toj sekundi pojavio u meni. I evo nas: znojni, nervozni, sa stvarima pokraj autobusa kao izbjeglice iz Aleppa pred turskom granicom stojimo usred ničega. Čekamo konvoj spasa, Ramba, McGyvera ili šta već da nas izbavi iz Brsečina. Prolazi jedan bus. Ništa. Prolazi drugi. Ništa. Kad evo trećeg. Izlaze putnici iz tog busa i prebacuju sebe i svoje stvari u naš, a mi po pravilu reciprociteta radimo isto. U tom se trenu jedna obitelj s autom htjela spustit' do brsečke plaže. Moš mislit što smo ih pustili, bili smo spremni tijelima zaštiti našeg ljubljenog vođu, taj sveti bus! Ulazim u drugi bus i čujem kako se novi vozač žali našem dotadašnjem vozaču kako jedva hoda jer mu je jutros pao sudoper na stopalo. Kako praktično i fantastično! Dobili smo vozača s oslabljenom motorikom stopala! Pa i ne treba mu stopalo, može davat gas, kočit ne mora. Iskočit ćemo iz autobusa dok budemo letili s ceste prema moru. Zašto ne? Tko se može pohvaliti da je umro s čak tri državljanina Posebne upravne regije Narodne Republike Kine Hong Kong od kojeg jedan nosi majicu Bayern Münchena i Maríjom Luisom Laurom Fernandom?!
I eto. Nakon skoro deset sati puta od Kiseljaka do Čapljine, od Čapljine do Brsečina i od Brsečina do Dubrovnika stigli smo. Izašli odnosno iskočili smo iz autobusa kao izgladnjeli rakuni iz svog brloga. Kraj. Sad sam se sjetio prigodnog naslova: "Čudesni sudoperi i gdje ih pronaći".
PS. Kasnije sam u policijskom izvješću pročitao kako María Luisa Laura Fernanda nikada nije dodirnula dubrovačko tlo jer je zaspala u busu u Brsečinama pa su je vratili u Bosnu. Od tada je više nikada nitko nije vidio. Hey Macarena!
Kažu da je J. K. Rowling ideju za Harrya Pottera dobila u vlaku za London. Ja sam u busu od Kiseljaka do Dubrovnika dobio inspiraciju za horor. Moj prijevoznik, kojeg ću simbolično nazvati "Voldemort Tours" svojski se pobrinuo da imam o čemu piskarati.
Franz Ferdinand
Pametno. Bilo je pametno tog jutra doći u Kiseljak malo ranije. Lepenica žubori. Jutarnja se rosa prepušta suncu, dolazi autobus. Malo kasni, ali nema veze. Izlaze dva neotesanca u košuljama. U autobusu dva putnika. Znači ona dvojica koja su izašla su naši vozači, junaci... to jest gorštaci ove priče. Dakle, autobus je maltene prazan. Hakuna Matata! Sjedi gdje ti guzica poželi! Sarajevo. Pauza dvaes' minuta. Ulaze novi putnici, ćao merak! Dolazi grupa mladih Francuza. Dva mladića, dvije djevojke. Kad su vidjeli prazan autobus, malom Bonaparteu u njima se ukazala Rusija 1812. pa su navalili ko' džukele! Nonšalantno su mesdames i messieurs okupirali osam sjedala jer, tobože, svatko MORA imati prostora za ispružiti noge. Nema više toliko mjesta. Uglavnom sjedimo po principu dva sjedala jedan putnik. Pravi imperijalisti. Svatko brani svoje sjedište ko' da je dionica INA-e. Samo dođi mamlaze jedan! Otkinut ću ti glavu! Malo nam fali da se ponašamo ko' Homo sapiensi. Vozači su ispili kavu i ispišali se, sad pune bunker. Devet i nešto je sati u Sarajevu. Upravo se Okcident sudario s Orijentom ili nefilozofski rečeno: Francuskinje se dave ramazanijama. Bon apetit ili "bon prijatno"! Lagana je gužvica, al' dobro je, napuštamo Sarajevo bez belaja, živi i zdravi, uglavnom življi od Franza Ferdinanda prije 103 godine.
Hadžići. Drugi čin, prvi belaj. Ulazi starija, vrlo agresivna amazonka izrazito snažnog glasnog raspona s djetetom i s đedom u pratnji. Kako znam za glasni raspon? Pa fino, čim je ušla trećini putnika prokrvario je bubnjić. KAKO STE TO SJELI?! NE MOGU NIGDJE SJEST S DJETETOM! Mi putnici međusobno se pogledamo i jednoglasno, humani kakvi jesmo, donesemo isti zaključak: "Stara, tko te jebe!" Nek ti Kofi Anan nađe mjesto! Naša je rezolucija još više razbjesnila pa je uz kevčanje otišla do zadnjeg sjedišta i tamo napravila gnijezdo. Tamo je i za osvetu napravila voodoo lutkice pa nas bockala do kraja puta. Jablanica. 15 minuta pauze. 15 minuta se produljilo na pola sata. Gospoda vozači očigledno ne moraju samo pišat. Sad ručaju. Čekamo. Čekamo. Čekamo. Eto ih, stižu. Kad su naši dragi i ljubazni Klingonci oglodali i posljednju janjeću ili ljudsku kost (vidio sam jedno dijete kako je otišlo u njihovom pravcu i nikada se nije vratilo) cijeli je autobus imao iznimnu čast gledat prvo jednog pa potom drugog manekena kako se omašćen gega do WC-a. Nakon catwalka do ćenife, nastavljamo s putovanjem. Dodatak za policijski zapisnik u slučaju prometne nesreće i zbog olakšavanja identifikacije tijela: onaj omšašćeniji je vozio.
Iz krvi i bola
Mostar. Klima u autobusu je na samrti. Sunce tek stiglo na smjenu. U bus navalili Britanci, Amerikanci, Nijemci, Turci, Australci... Cijela Liga naroda bi đuture u autobus. Dogovorili smo se. Kapitulacija. Moramo predat slobodna mjesto. Ili to, ili seppuku. Svi ustupaju mjesta novim putnicima, a tek ono četvero Francuza! Koja fraternité, koja liberté, koja égalité i koje odjebité!!! Tek kad je u busu izbio stampedo jedan je "garçon" naslutio da fali mjesta u busu. Stigla je i jedna turska obitelj i morala sjest na različita mjesta. Već vidim scenarij za novu tursku seriju: obitelj se izgubila na putu iz Bosne i sad Ozgür traži sina Mesüta po Neumu, a žena Delila se preudala u Klepcima. Sve ih na kraju spasi sultan Erdoǧan i da ubiti Ozgüra jer je skonto da nije glaso na referendumu. Ispred mene sjelo dvoje Kineza, preko puta mene Britanka. Pita mene Milady je li slobodno mjesto pokraj mene. Ja putujem u Dubrovnik i znam šta mi je reć: mjesto je pod koncesijom, al možemo se dogovoriti! Popusta za domaće nema! Trznem se. Koja sam ja budaletina! Britanki odbijam dat komadić teritorija, još mi samo treba Falklandski rat na stanici u Mostaru! Of course, of course, it's free! Ma uzmi i moje, evo ti sve, oš i kiseljačke pogače? Osto sam na svom mjestu, a Iron Lady je svakom tko je primirisao na to mjesto dala do znanja da odjebe jer je to za njezinog muža. A muž je sjeo u donji dio autobusa. Koji papak! Vjerojatno je pomislio: "Ako onaj kosmati i bradati divljak aktivira eksploziv geleri će se zaustaviti na Kathleen, a kad Kathleen bude raznesena onda ću se ja preko Dubrovnika prebacit do Budve i volim te živote. Kad je Engleskinja shvatila da nema smisla kolonizirati mjesto pokraj mene, prepustila ga je ostalima. U tom trenutku dolazi mlada ženska i pita može li sjest. Može, kažem ja. Međutim, nisam računao na reakciju Dalekog istoka. Kinezi interveniraju i ulažu veto na moju odluku. Bruno, začepi gubicu! Kinez junior će tu sjest jer "We were first here!". Kinezi se zagledali u đevojku. Sad smo pojeli jednog mostarskog cuku lutalicu, pazi da i ti ne zaplivaš u umaku od tartufa! Djevojka ni pet ni šest nego nastavi put u još neistražene dijelove autobusa i nestade u Amazoniji. Mali Kinez u dressu Bayern Münchena sjeda pokraj mene. Valjda je čuo neki opaki komentar pa je na tragu diplomatskog incidenta glasno uzviknuo: "I'm not Chinese!" Kad je to reko', roditelji umalo i njega nisu pojeli! Bit ću slobodan prevest šta su mu rekli u tom trenutku: "Ne sramoti nas, majku ti #$%&=*?!" Tišina. Napetost se reže ko' špek tupim nožem. Znači nikako. I dok su mi žlijezde znojnice radile kao mali kmetovi u tvornici fudbalskih lopti u Kambodži, u glavi su mi se vrtili znakoviti stihovi: "Imam svoj mali svijet i oko njega kinesku obitelj."
Čapljina. Na zidu poznati stihovi: "Iz krvi i bola niknut će cvijeće... (ali pravi autobusni kolodvor ovdje nikada niknuti neće!) I pored više nego pristojnog željezničkog kolodvora stoji kamenita ledina koja simbolizira autobusni kolodvor s peronima i čekaonicom. Pravi performans, Samo treba malo probudit maštu, najbolje uz čaj od bunike. U busu je toliko vruće da bi jedna tura waterboardinga bila milost, a ne tortura. Da patnja bude još ljepša, jedan se sadist sjetio jesti sendvič pa je miris salamurine omamio pola autobusa. U Čapljini se obično zadržavamo pola minute, taman dok se izbaci pošiljka iz Zenice. Čuješ odjednom: "Another Bus" Molim?! Šta reče bolan? Mislio si "Another Day in Paradise". Ne, ne, dobro smo čuli: Phil Collins za volanom je mislio "Another Bus". Dolazak još jedne limene mrcine nije iziskivao daljnja pitanja. U novom busu klima radi ko' da joj je dnevnica 50 maraka. Hvatam mjesto, a oko mene opet Chinatown. Za protokol, amazonka je promijenila poziciju, a britanski par opet je skupa.
Hey Macarena
Doljani. Passport – najavljuje nam Phil Collins. Drugi vozač nam je pokupio dokumente i stavio ih u običnu kesurinu za salatu i odnio bh-policiji. Čekamo. Novi bus je srećom hladniji pa se može disati. Prostora za noge... pa eto, kako da kažem, bolje bi prošo s amputiranim nogama. Al' nek se ni oni Francuzi ne mogu ispružiti odmah mi je lakše! Nakon što je bh-policija završila s pregledom pasoša i ličnih karata, vozač prelazi granicu i vrećicu s putovnicama i osobnim iskaznicama predaje rvackoj strani. Gle čuda! Opet čekamo. Vozač je u međuvremenu stigo i pišat i popušit dva-tri cigara. Šaku po šaku - iznosi iz kućice dokumente i daje nekom Amerikancu da ih dijeli po busu. Amerikanac onako zbunjen počeo čitati imena. Lukija? Who is Lukija? A tako znači! Lukija znači Lucija. Amerikanac se uspio probiti kroz fonetiku Balkana. Taman kad je uspio sve podijeliti u bus uskaču naši dragi i ljubazni vozači i nastavljaju dijeliti dokumente. Podijelili. Krećemo! Krećemo! Krećemo! E ne mere! 148. Murphyjev zakon: u Republici Rvackoj vam ništa ne može biti jednostavno. Iz kućice izlazi policajac koji je upravo skeniro 60 i kusur isprava i ulazi u bus s pečatom. Ovdje nije pitanje: a gdje pečat, nego gdje je zdrava pamet? Ponovno pregled, ali ovaj put udara pečate jer se to nikako nije moglo napraviti u fucking kućici kad su sve isprave bile na broju, na stolu, na jednom fucking mjestu. Međutim, svi su uzeli svoje pasoše i putovnice, lične i osobne, ALI María Luisa Laura Fernanda nije. MARÍA LUISA LAURA FERNANDA! Đe je ta prokleta MARÍA LUISA LAURA FERNANDA? HEY MACARENA! Provjeravam sat na mobitelu, nije stao i ne kasni. Dakle, nismo imali susret s trećom vrstom i María Luisa Laura Fernanda nije slučaj za Mulder i Scully. Očaj.
I evo raspleta - Televisa Presenta: María Luisa Laura Fernanda se izvalila na zadnjem sjedištu popularno zvanom sečija, stavila slušalice na uši i ušuškala se kao Di Caprio u mrtvoj konjetini. Kad je to vidio, naš je ljubazni i dragi vozač nježnokrkanski povukao za lakat da je "probudi" (čitaj ubije). Toliko je to bilo nježno da će María Luisa Laura Fernanda do Dubrovnika sastavljati ključnu kost s lopaticom. Kad se probudila, gorštak joj je na čistom engleskom prišapnuo: DON'T SLEEP!!!!! tako da su to čule sve žabe neretvanskog kraja u krugu od 100 milja. Drugi dragi i ljubazni vozač, koji je promatrao taj džentlmenski čin svog kolege, dao je svoj poetski pečat situaciji: "A jebla majku, đe se zavukla!"
No, tortura nije završila. Sad iz jedne kućice sa rh-strane izlazi neka zaposlenica Carine. Plavušica visine mužjaka Berberskog makakija ulazi u bus. "Imate li što za prijavit?! Hihihi.." Je li to bio neki vic? Pomalo otkačena, samo što nije rekla "Tko se nije sakrio, magarac je bio!" Potom je mala Harley Quinn pronjuškala autobus. HA-HA, ništa nije našla. Ni Jokera! KONAČNO možemo unić u Republiku Rvacku.
Sudoper
Pred Neum. Granica broj dva. Ovaj put policajac kupi dokumente. Ne da mu se danas pa nekima nije ni uzeo isprave. Nije na primjer uzeo putovnice onom britanskom paru. Valjda iz samilosti zbog Brexita. Tek me tada opuca prosvjetljenje: Kinezi ispred mene nisu "Kinezi" jer imaju putovnice Posebne upravne regije Narodne Republike Kine Hong Konga. WOW! Zato se mali onako usprotivio kad su ga spojili s Kinom! Pa mogli su odmah reći da su iz Brčko Distrikta! Mama i tata, Hong i Kong preko kineskog Google Ching-Chang Mapsa gledaju gdje smo stali. Mislim da su oni zahvaljujući tome bili rijetki koji su znali da upravom ne ulazimo u Jugoslaviju.
Neum. Napušta nas harpija iz Hadžića. U autobusu smo spontano proglasili Dan domovinske zahvalnosti.
Nadomak Dubrovnika. Prošli smo Neum i valjda sve granice sjeverne zemljine hemisfere i vidim tablu s natpisom "Brsečine" Jes! Moj je život igra bez granica! Još malo i eto nas. Kasnimo već sat i nešto, al' gotovo je! Osjetim kako bus usporava i stajemo na proširenju iznad brsečke plaže. WTF? Dolazi vozač i pita neku žensku: "Znaš li ti engleski?! Ženska mu odgovori potvrdno, na što će on: "Ajd im sad lijepo reci da uzmu svoje stvari i da izađu. Za dvaes' minuta će doć drugi autobus!" Ne znam može li se izmjeriti stupanj radijacije koji se u toj sekundi pojavio u meni. I evo nas: znojni, nervozni, sa stvarima pokraj autobusa kao izbjeglice iz Aleppa pred turskom granicom stojimo usred ničega. Čekamo konvoj spasa, Ramba, McGyvera ili šta već da nas izbavi iz Brsečina. Prolazi jedan bus. Ništa. Prolazi drugi. Ništa. Kad evo trećeg. Izlaze putnici iz tog busa i prebacuju sebe i svoje stvari u naš, a mi po pravilu reciprociteta radimo isto. U tom se trenu jedna obitelj s autom htjela spustit' do brsečke plaže. Moš mislit što smo ih pustili, bili smo spremni tijelima zaštiti našeg ljubljenog vođu, taj sveti bus! Ulazim u drugi bus i čujem kako se novi vozač žali našem dotadašnjem vozaču kako jedva hoda jer mu je jutros pao sudoper na stopalo. Kako praktično i fantastično! Dobili smo vozača s oslabljenom motorikom stopala! Pa i ne treba mu stopalo, može davat gas, kočit ne mora. Iskočit ćemo iz autobusa dok budemo letili s ceste prema moru. Zašto ne? Tko se može pohvaliti da je umro s čak tri državljanina Posebne upravne regije Narodne Republike Kine Hong Kong od kojeg jedan nosi majicu Bayern Münchena i Maríjom Luisom Laurom Fernandom?!
I eto. Nakon skoro deset sati puta od Kiseljaka do Čapljine, od Čapljine do Brsečina i od Brsečina do Dubrovnika stigli smo. Izašli odnosno iskočili smo iz autobusa kao izgladnjeli rakuni iz svog brloga. Kraj. Sad sam se sjetio prigodnog naslova: "Čudesni sudoperi i gdje ih pronaći".
PS. Kasnije sam u policijskom izvješću pročitao kako María Luisa Laura Fernanda nikada nije dodirnula dubrovačko tlo jer je zaspala u busu u Brsečinama pa su je vratili u Bosnu. Od tada je više nikada nitko nije vidio. Hey Macarena!
3. VII. 2017.
CLXXX.
U TOJ VITEŠKOJ PIVNICI
Sjedim, znojim se i slušam svirku. Uz to se, kao prava pizda, hladim moskarom. Scenarij kao za vrijeme ljetnih koncerata u Dvoru. Samo što je improvizirani moskar cjenik pivnice, a upravo svira Domino Efekt. To ti je sudbina kad si u Bosni, ako i ne odeš irgetovat po Njemačkoj, onda slušaš bend čiji su inicijali DE. Vani i nije toliko vruće, u prizemlju pivnice nije toliko vruće, na katu pivnice – nisam se toliko usapuno. Iza mene grupa pubertetlija. Skaču i uzvikuju "Chop Suey, Chop Suey, Chop Suey". "Momci, morat ćete se još dobro nategnut za Chop Suey!" – odgovara im Miloš s bine. Onako, bez pardona.
S desne strane lik špijunski mobitelom snima dešavanje. Zašto je to radio skrivećki i je li među masom ljudi ugledao nekog bosanskog ISIL-ovca kako đuska uz pjesmuljak Maroon 5 to je kasnije objasnio SIPA-i. Chop Suey! Preko puta mene par. Ona bi sad najradije s prijateljicama tračala bivšu prijateljicu, a on bi jetru ispiro alkoholom uz Šabana. Ne da im se. Hoćemo Chop Suey! Da, čopor se još nije predao! Opet pivnicom odjekuje isti apel. A Miloš, Miloš mrtav ladan. Sad su se klipani uzvrtili oko prozora, jedinog dotoka zraka na katu. Vani točno ispod sijalice javne rasvjete leti moljac. Blago mu se. Nisam u filmu "Gravity" i nisam Sandra Bullock, ali mogu se zaklet da sam vidio Georgea Clooneya kako lebdeći oblijeće onu sijalicu s moljcem. Posljedice hipoksije. Pendžer je konačno ostavljen na miru, a s njim i moja duša. S lijeve strane "motivaciona" poruka: "Ne predaj se nikad, osim kad moraš!" Ne progovaram, samo kad moram. Na svaki podražaj reagiram klimanjem glavom. Pa čak i kad vrh upaljene cigare jednog od onih buzdovana iza mene završi na mom laktu! Trznem se. Izvinjava se mladić, pruža mi ruku, a ja kao i svaka druga žigovana ovca iskecim zube i nasmijem se. Umalo mu se nisam zahvalio!
Opet Chop Suey! A ja samo što nisam poviko MEEEEEEE!!! Svira Apokalipso od Rundeka. Prigodno. Vraćam pogled na žensku i lika preko puta. Valjda ih je očaj natjero da se zagledaju jedno u drugo pa su se krenuli pošteno žvakat. Onda kreću poljupci u vrat, a onda... Svi znamo gdje to vodi! Dižu se i odlaze. Dok sam pratio Romea i Giuliettu i Balkanski je špijun napustio objekat. Svašta se nauči u takvoj atmosferi nepričanja. Na primjer, Rroschp-Reckah je Hacker-Pschorr naopako.
I napokon smo se spustili. Nakon lože, sad smo ispred bine. Reklo bi se VIP-mjesto. Čitam na jednoj majici "Dolje droga, dajte nam ćevapa!" I dajte nam Chop Suey! 00:53. Miloš s ekipom svira Chop Suey! Šteta. Mangupi koji su naglasnije tražili ovu pjesmu odavno su kod kuće i kusaju plazmu uz kakao. Jebajiga! Sad u igru ulijeće i Rammstein! Du hast i Engel. I bogami u 01:16 prostor ispred bine obuzima more testosterona. Naguravanje koje je počelo s Chop Sueyem nastavlja uz piromansku poeziju Tilla Lindemanna. Tko bi reko, puna pivnica germanista! I nakon 1 254 puta "Du hast" i anđeli se naposljetku spustiše kod Mačka. Još jedan, dva bisa i dosta. Fajrunt. System of a Down.
Sjedim, znojim se i slušam svirku. Uz to se, kao prava pizda, hladim moskarom. Scenarij kao za vrijeme ljetnih koncerata u Dvoru. Samo što je improvizirani moskar cjenik pivnice, a upravo svira Domino Efekt. To ti je sudbina kad si u Bosni, ako i ne odeš irgetovat po Njemačkoj, onda slušaš bend čiji su inicijali DE. Vani i nije toliko vruće, u prizemlju pivnice nije toliko vruće, na katu pivnice – nisam se toliko usapuno. Iza mene grupa pubertetlija. Skaču i uzvikuju "Chop Suey, Chop Suey, Chop Suey". "Momci, morat ćete se još dobro nategnut za Chop Suey!" – odgovara im Miloš s bine. Onako, bez pardona.
S desne strane lik špijunski mobitelom snima dešavanje. Zašto je to radio skrivećki i je li među masom ljudi ugledao nekog bosanskog ISIL-ovca kako đuska uz pjesmuljak Maroon 5 to je kasnije objasnio SIPA-i. Chop Suey! Preko puta mene par. Ona bi sad najradije s prijateljicama tračala bivšu prijateljicu, a on bi jetru ispiro alkoholom uz Šabana. Ne da im se. Hoćemo Chop Suey! Da, čopor se još nije predao! Opet pivnicom odjekuje isti apel. A Miloš, Miloš mrtav ladan. Sad su se klipani uzvrtili oko prozora, jedinog dotoka zraka na katu. Vani točno ispod sijalice javne rasvjete leti moljac. Blago mu se. Nisam u filmu "Gravity" i nisam Sandra Bullock, ali mogu se zaklet da sam vidio Georgea Clooneya kako lebdeći oblijeće onu sijalicu s moljcem. Posljedice hipoksije. Pendžer je konačno ostavljen na miru, a s njim i moja duša. S lijeve strane "motivaciona" poruka: "Ne predaj se nikad, osim kad moraš!" Ne progovaram, samo kad moram. Na svaki podražaj reagiram klimanjem glavom. Pa čak i kad vrh upaljene cigare jednog od onih buzdovana iza mene završi na mom laktu! Trznem se. Izvinjava se mladić, pruža mi ruku, a ja kao i svaka druga žigovana ovca iskecim zube i nasmijem se. Umalo mu se nisam zahvalio!
Opet Chop Suey! A ja samo što nisam poviko MEEEEEEE!!! Svira Apokalipso od Rundeka. Prigodno. Vraćam pogled na žensku i lika preko puta. Valjda ih je očaj natjero da se zagledaju jedno u drugo pa su se krenuli pošteno žvakat. Onda kreću poljupci u vrat, a onda... Svi znamo gdje to vodi! Dižu se i odlaze. Dok sam pratio Romea i Giuliettu i Balkanski je špijun napustio objekat. Svašta se nauči u takvoj atmosferi nepričanja. Na primjer, Rroschp-Reckah je Hacker-Pschorr naopako.
I napokon smo se spustili. Nakon lože, sad smo ispred bine. Reklo bi se VIP-mjesto. Čitam na jednoj majici "Dolje droga, dajte nam ćevapa!" I dajte nam Chop Suey! 00:53. Miloš s ekipom svira Chop Suey! Šteta. Mangupi koji su naglasnije tražili ovu pjesmu odavno su kod kuće i kusaju plazmu uz kakao. Jebajiga! Sad u igru ulijeće i Rammstein! Du hast i Engel. I bogami u 01:16 prostor ispred bine obuzima more testosterona. Naguravanje koje je počelo s Chop Sueyem nastavlja uz piromansku poeziju Tilla Lindemanna. Tko bi reko, puna pivnica germanista! I nakon 1 254 puta "Du hast" i anđeli se naposljetku spustiše kod Mačka. Još jedan, dva bisa i dosta. Fajrunt. System of a Down.
26. VI. 2017.
CLXXIX.
Turistička zajednica Zeničko-dobojskog kantona od srca i džepa
zahvaljuje svim Dubrovčanima i Dubrovkinjama koji su tijekom predizborne
kampanje u bilo kojem kontekstu spomenuli "Zenicu" i tako napravili
nezabilježenu besplatnu turističku promociju za ovaj grad. Kao zahvalu,
ovaj TZ šalje prigodne poklone: ručno izrađene suvenire, čakije modela
"Krećo Hakija", prijenosni filter zraka i dionicu Željezare. U TZ-u se
nadaju da će se na izborima 2021. pojaviti kandidat iz Doboja kako bi i
ovaj grad zabilježio porast broja dolazaka i noćenja, pite i ćevapa.
5. VI. 2017.
CLXXVIII.
Mole se političari kandidati da prestanu na svakom koraku prosipati
svoja predizborna obećanja. Cvijeće po dubrovačkim parkovima i đardinima
još nije upilo ni prvu "turu" proljetnog gnojiva.
17. V. 2017.
CLXXVII.
Večeras je veliko finale Eurosonga! Moji favoriti su: Australija,
Burundi, Istočni Timor, Nepal, Surinam i Papua Nova Gvineja. Al' mislim
da će ipak pobijediti Južni Sudan.
13. V. 2017.
CLXXVI.
Prema službenom popisu vjernika i heretika, u Župi Busovača je u
korizmenom vremenu od oko 6 tisuća župljana ispovjeđeno njih 1.950. Da,
1.950 vjernika! Još nije poznato tko je i kako namjestio ovaj broj. Samo
je jedno jasno: "Od nevraćenih ceduljica za ispovijed nastat će kompost
i niknut će cvijeće, ali Torcidu Busovača nitko ispovjediti neće!"
22. IV. 2017.
CLXXV.
Pitaju me zašto sam se obrijo. Jednostavno je, prekinuo sam vezu, vezu s Islamskom državom.
9. IV. 2017.
CLXXIV.
Dubrovački studenti koji su u podstanarstvu neće biti izbačeni iz svojih stanova početkom juna.
Aprilililili
Tako je, bit će izbačeni već sad u aprilu.
Aprilililili
Tako je, bit će izbačeni već sad u aprilu.
1. IV. 2017.
CLXXII.
U grušku su luku početkom tjedna uplovila te potom isplovila dva
identična kruzera jedne norveške kompanije. Bila su to dva skoro "ista"
broda. Gruž je ovom koincidencijom postao kao Manhattan: u jednom je
danu ostao bez blizanaca.
26. III. 2017.
CLXX.
Veliki su umovi davno zaključili kako je vrijeme relativno. To se da
lako potvrditi - na primjer: nekome je danas 79 dan 2017. godine poslije
Krista, nekome peti dan poslije otvaranja Shizukua, nekome prvi dan
proljeća, a opet nekome treći dan proljeva zbog kamenica. Dakle, možemo
reći kako je vrijeme i relativno i laksativno.
20. III. 2017.
CLXIX.
Stari Grad je privremeno postao Nottingham. Geografski i politički je on
sad dio Engleske, dio Razjedinjenog Kraljevstva, enklava Velike
Britanije, britanska kolonija ili kako bi Britanci rekli "cricket
field". To ujedno znači da će tijekom sljedeća dva tjedna na svim
izlazima iz Grada stajati natpis "Brexit".
21. II. 2017.
CLXVIII.
Znanstvenici tvrde kako daleko izvan naše galaksije postoje oblici
života. Za Uvalu Lapad tijekom zimskih večernjih sati to ne mogu reći.
15. II. 2017.
CLXVII.
Ovom 7. februaru bliži se kraj. Rodio se prije skoro 24
sata za nas. Trebali bismo ga ispratiti dostojanstveno, ali pružit ćemo
mu ruku, reći mu da žurimo i da ama baš nikako ne možemo ostati do
kraja. Jer, tako inače ispraćamo sve što je jedinstveno i što nismo
zaslužili.
7. II. 2017.
CLXVI.
Libertas je ponovno u promet pustio autobuse iz 1927. To znači da je i večeras Noć muzeja, ali onih u pokretu.
3. II. 2017.
CLXV.
U Uvali Lapad i dalje svijetli blagdanska rasvjeta. Nastavlja se
snimanje dokumentarno-igranog filma o mrtvoj prirodi "The Nightmare
After Christmas".
19. I. 2017.
CLXIII.
Neki meteorolozi i za sljedeći tjedan najavljuju snijeg u Dubrovniku.
Odmah je stigla oštra reakcija iz Ministarstva kulture. Ono je izdalo
nalog prema kojemu je snijegu dozvoljeno pasti isključivo na Brsaljama,
Gundulićevoj poljani i Trgu oružja. Konzervatorski odjel mišljenja je
kako "snijeg na Stradunu ugrožava njegov statični integritet te estetski
unakazuje ovu kamenu saloču Grada." Brzo je osnovana
Facebook-grupa "Podržavam snijeg na Stradunu!" Nadalje, Grad Dubrovnik
raspisao je novi natječaj za zakup javnih površina. Svi oni koji u nekom
narednom snježnom periodu planiraju postavljati snjegovića unutar
povijesne jezgre, to neće moći napraviti bez rješenja nadležnog upravnog
odjela.
Također, prema novim regulama o ponašanju unutar Grada, strogo se zabranjuje nošenje malo debljih zimskoodjevnih predmeta kao što su: džemperi, vindjake, deblje "helanke" ili trenerke ili ne daj Bože skafanderi. Navedeni odjevni predmeti nemaju veze sa poviješću Dubrovnika i njegovom tradicijom te vrijeđaju moralne osjećaje njegovih Građana. Komunalni redari patrolirat će Gradom, a prekršitelje čeka kazna od najmanje tisuću kuna. U planu je nacrt zakona iz doba Republike i u tom slučaju prekršitelju prijeti kazna od 5 perpera, kidanje nosa i egzil u Bosnu!
Prema novom pravilniku, u slučaju snijega, obavezno je držanje skijaša i sanjkaša na povodcu. Isto vrijedi i za djecu koja unutar Grada, a bez prethodne koncesijske dozvole, jedno na drugo krenu bacati količine snijega teže od 50 grama. Ovim mjerama, gradska uprava želi stati na kraj snježnim gadostima i neredu unutar povijesne jezgre. Meteorolozi su u međuvremenu objavili demant; ciklona Petrunjela promijenila je smjer, mišljenje i vunene čarape.
Također, prema novim regulama o ponašanju unutar Grada, strogo se zabranjuje nošenje malo debljih zimskoodjevnih predmeta kao što su: džemperi, vindjake, deblje "helanke" ili trenerke ili ne daj Bože skafanderi. Navedeni odjevni predmeti nemaju veze sa poviješću Dubrovnika i njegovom tradicijom te vrijeđaju moralne osjećaje njegovih Građana. Komunalni redari patrolirat će Gradom, a prekršitelje čeka kazna od najmanje tisuću kuna. U planu je nacrt zakona iz doba Republike i u tom slučaju prekršitelju prijeti kazna od 5 perpera, kidanje nosa i egzil u Bosnu!
Prema novom pravilniku, u slučaju snijega, obavezno je držanje skijaša i sanjkaša na povodcu. Isto vrijedi i za djecu koja unutar Grada, a bez prethodne koncesijske dozvole, jedno na drugo krenu bacati količine snijega teže od 50 grama. Ovim mjerama, gradska uprava želi stati na kraj snježnim gadostima i neredu unutar povijesne jezgre. Meteorolozi su u međuvremenu objavili demant; ciklona Petrunjela promijenila je smjer, mišljenje i vunene čarape.
14. I. 2017.
CLXII.
U Dubrovniku se pojavila nova vjerska zajednica. Njezini pripadnici žele
vjerovati da postoji život nakon zimskog raspusta te da je profesorica
hrvatskog zaboravila koju je lektiru zadala prije početka raspusta.
13. I. 2017.
CLXI.
Novi broj Dubrovačkog bit će deblji od prethodnog. Poseban prilog: 5 centimetara snijega.
12. I. 2017.
CLX.
Danas i sutra se svaki nagli pokret bolno plaća i zato pomalo. Posebno
usporite ako se vozite oko ulaza na Pločama i dominikanskog samostana.
Hrpa snijega koja govori i na koju ste 'naletili' autom je s velikom
vjerojatnošću bijeli fratar.
11. I. 2017.
ponedjeljak, 9. siječnja 2017.
CLIX.
S obzirom da je u novom Dubrovačkom izašao tekst o pršutu, kobasicama i panceti, večeras će se, umjesto večere, čitati naglas.
9. I. 2017.
CLVIII.
Dani u tjednu su kao tipke na klaviru. Neki nas tako lako podignu pa
lebdimo kao visoki "C", neki nas spuste dublje od dubokog "H", a preko
nekih smo brže-bolje prešli samo da ne slušamo promašene tonove.
5. I. 2017.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)